Godine 1979., planinski grad Chongqing, sa svojim strmim padinama, strmim stepenicama i 300 dana kiše i magle, napravio je motocikle, sposobni da se "penju i dahću", neophodnim za svoje građane, što je dovelo do rođenja prvog civilnog motocikla. Sljedećih četrdeset godina, 8D teren Chongqinga pretvorio ga je u prirodno poligon za testiranje: nagibi od 30 stepeni, padovi od 300-metara, krivine od 90-stepena ukosnice, plus u prosjeku 180 dana magle i 90% vlage godišnje. Obični okviri motocikala bi zahrđali za tri mjeseca, ali Chongqing je, koristeći svoju vojnu{15}}industrijsku konverziju, u proizvodnju motocikala uključio zavarivanje rezervoara i tehnologiju za sprečavanje hrđe podmornicama. On je bio pionir u korištenju robotskih deset{18}}proizvodnih linija, 500 sati zaštite od rđe u slanom spreju i 98%-prinosa pri prvom prolazu, vodeći naciju u izradi. Danas se jedan od svaka dva motocikla koji se izvoze širom zemlje proizvodi u Chongqingu. Planinski grad je transformisao neophodnu potrebu za penjanjem u kineske industrijske standarde koji su najotporniji na padine, vlagu i najtrajniji, koji se zatim izvoze nazad u svet, nastavljajući da prednjače.
